Danas je bio čudan dan.
Nisam mogao ustati iz kreveta,pokušao sam stati na noge ali su otkazivale poslušnost.
A onda si me podigla,kao i svakoga dana do sada,znao sam da se na tebe mogu osloniti ali nisam imao snage.
Podigla me i stavila pored kreveta,obavio sam to odmah pored kreveta,inače to ne bih tu napravio,no odlučili smo da se danas ne držimo pravila.
Počistila si mene i nered koji sam napravio,spustio sam glavu i osjećao krivicu.
A tada me zagrlila i jedva sam uspio čuti kroz suze što si rekla.
Nisu danas bile potrebne riječi.
Bilo mi je teško vidjeti te tužnu, rekla si da su i cure tužne i dala mi jedan poljubac za svaku od njih 3.
Nadale smo se da postoji slamka spasa,no svaki dan dulje od ovoga bila bi kalvarija.
Hvala ti Liame što si bio dio naših života, posebice mog.
Falit će mi tvoje hrkanje, falit će curama slike i vide i tebe gdje uvijek nešto izvodiš.
Falit će mi tvoje mljackanje dok jedeš.
Ali prijatelju naš nije ovo zbogom, ovo je samo doviđenja 🧡
Vole te tvoje cure Ana, Eva, Suzana i Gloria!
Hvala Petra što si mu olakšavala dane sa Emmetom,hvala Kristina što si nam dojavila za njega,hvala svima na pomoći oko prijevoza,donacijama hrane ilijekova,neće vam njuška to nikada zaboraviti