Bea

[BEA TRAŽI DOM] Postoje te neke pseće sudbine crne od najtamnije tame.
Tužnije i od kapi suza koje teku niz lice.
Ono kada vrlo brzo kao zaigrana beba završiš na lancu, misliš igra je to.
Pa noć, jedna, dvije tri pa 9 godina.
9 godina ljudi moji.
Sunce, kiša, blato, trava su joj bili jedini dom.
Jedino što je poznala kao svoj dom.
I sad vas pitam koliko je to tužno? Ima li tablica i mjerilo da izmjere koliko je tužna i nesretna bila?
Vjerovano bih kazaljke krenule u svim smjerovima, para bi krenula na uši, a jedan pas bi tako noći i dane dočekivao vezan pod drvetom.
Velika je, ima sigurno blizu 30 -kg, no kada bih imala moć da vam opišem koliko je divna i ne zahtjevna.
Skromna i željna ljubavi i maženja.
Šetnji i češkanja, spavanaca u nekim boljim uvjetima.
Za nju su to nestvarni svjetovi, neostvareni snovi.
Zahvalna za svaki dodir, svaku sekundu posvećenu njoj.
I vjerujte mi, Bea živi za takve trenutke i takve sekunde, samo njene s čovjekom.
Sve smo odradili, riješili tešku upalu uha, sredili ju veterinarski, naučili curku na auto, kupanac u salonu, život s drugim četveronošcima.
No nikako nam polazi za rukom pronaći joj nekoga posebnog, nježnog i pažljivog.